Ispiši ovu stranicu

Sadnja vinograda nakon ulaska u EU?

16 Pro 2015
Objavljeno u Pitanja i Odgovori
Pročitano 387 puta

Tijekom prošle, ali i ove godine, mnogobrojna su pitanja vinogradara bila vezana na mogućnost sadnje novih vinograda nakon 1. srpnja 2013., kada RH uđe u EU.

Vinogradarima je uglavnom poznata zabrana sadnje novih vinograda u EU do kraja 2015., kao mjera uspostavljanja zajedničkog uređenja tržišta poljoprivrednih proizvoda.

Tada se nisu mogli dati konkretni odgovori na te upite, sve do prije dvadesetak dana kada je iz MP došla službena informacija objavom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o registru vinograda. Tom izmjenom Pravilnika se ne propisuje apsolutna zabrana sadnje, već se određuju mogućnosti i prava sadnje vinograda prema određenim kriterijima i propisima. Naime, na dan pristupanja EU svi vinogradi evidentirani u ARKOD sustavu predstavljati će opseg vinogradarskih površina u Hrvatskoj te taj svoj proizvodni potencijal grožđa RH ne smije povećavati sadnjom novih vinograda. Pravilnik uređuje sustav prava sadnje vinograda, koji obuhvaća prava nove sadnje, prava ponovne i prava sadnje iz nacionalne rezerve. Sustav vodi Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnome razvoju (APPRRR) te će se i budući zahtjevi za dodjelu prva sadnje podnositi regionalnim uredima APPRRR-a na posebnom obrascu iz Priloga X. spomenutog Pravilnika.

Svako pojedino pravo sadnje potrebno je pobliže objasniti. Što se tiče prava nove sadnje, kada je u pitanju komercijalna proizvodnja grožđa i njegovih proizvoda, ona se dodjeljuje samo u iznimnim slučajevima i to kad se radi o okrupnjavanju zemljišta na kojem se nalazi vinograd. Kada se pak radi o podizanju vinograda za druge namjene, tada samo u obzir dolazi sadnja za eksperimentalne svrhe i sadnja radi podizanja matičnog nasada za rasadničarsku proizvodnju. U ta dva slučaja, grožđe i njegovi proizvodi se iz tih vinograda ne smije stavljati na tržište, dapače, grožđe iz matičnjaka se ne smije brati ili ako se ubere, mora se uništiti.

Postavlja se pitanje što je s malim proizvođačima grožđa (do 0,1 ha vinograda), koji nisu komercijalni proizvođači vina? Za njih propis govori da su izuzeti od zabrane nove sadnje, ali im, naravno, nije dozvoljeno prodavati vino s tih površina.

Što se tiče prava ponovne sadnje, kako sam naziv kazuje, ona omogućuje sadnju vinograda umjesto iskrčenih vinograda i to jednake ili manje površine od iskrčene. Tu postoje dvije varijante. Jedna je da se vinograd iskrči i zatraži pravo ponovne sadnje na istoj ili drugoj površini. Druga varijanta je da se unaprijed traži pravo sadnje, u ime vinograda, kojeg će se iskrčiti najkasnije u roku od 3 godine nakon sadnje vinograda, za koji je dobiveno pravo ponovne sadnje. Naravno, tijekom te tri godine, proizvođač za proizvodnju vina može koristiti grožđe sa samo jedne površine, novo zasađene ili one namijenjene za krčenje. Također, pravo ponovne sadnje se mora iskoristiti u roku od 8 vinskih godina (kalendarski vinska godina traje od 1. kolovoza do 31. srpnja iduće godine), što je razumljivo, jer struka preporučuje da se iskrčena površina u pravilu mora odmarati 7 godina prije ponovne sadnje vinograda.

Sve to napisano u svezi ponovne sadnje odnosi se na vrijeme nakon ulaska u EU.

Međutim, što je s onim vinogradima koji su već iskrčeni ili s onim terenima, koji se pripremaju ili su već pripremljeni za sadnju?

Spomenuti Pravilnik dopušta proizvođačima da neke od tih površina prijave APPRRR do 31. svibnja 2013. (još desetak dana), kako bi ih iduće godine u proljeće zasadili bez traženja odnosno dodjeljivanja prava sadnje.

Još treba pojasniti prava sadnje iz nacionalne rezerve.Pravilnik tumači da su to „vinogradi evidentirani u inicijalnom sloju ARKOD sustava pod kodom 410 i 411, ali nisu pridruženi ni jednom poljoprivrednom gospodarstvu. Koliko je takvih površina, teško je sada pouzdano reći, ali je sigurno da te površine omogućuju prava sadnje vinograda onim proizvođačima, koji nemaju prava ponovne sadnje.